Cilj ovog interaktivnog koraka je da, s jedne strane, ohrabri sve učenike/ce da uzmu učešća, a, s druge strane, da definišu opšte vrijednosti prostora koje će posmatrati i analizirati u sljedećim fazama procesa učenja, koji počinje direktnim upoznavanjem učenika/ca sa područjem studije slučaja.

Predložena metoda je brainstorming. Ovu metodu koncipirao je početkom 20. vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama Aleks Ozborn, osnivač reklamne agencije. Osnovni cilj brainstorminga je promovisanje kreativnog razmišljanja i grupnog rada (http://mindtools.com/brainstm.html). Igra je prihvaćena kao sredstvo oslobađanja od straha da osoba iznese svoje mišljenje, od odbrambenog stava prema tuđim idejama i želje za preimućstvom u grupi, kao i da omogući prijateljski dijalog i razmjenu stavova. Pretpostavlja se da, ukoliko počnemo tako što ćemo reći svoje prve ideje, grupa može da ih prečisti i nađe najpovoljnije rješenje, dok će svaki učesnik/ca ispitati ili ojačati svoj stav kroz poređenje sa razmišljanjima i iskustvima drugih.

Nastavnik/ca vodi aktivnost brainstorminga. Na samom početku, nastavnik/ca jasno objašnjava ciljeve (definisati određeni broj vrijednosti prostora: ne više od tri-četiri) i vrijeme koje imaju na raspolaganju (pola sata je sasvim dovoljno). Zatim postavlja nekoliko vođenih pitanja (koja zapisuje na tabli, flip-čartu ili velikom listu papira) i objašnjava pravila koja treba poštovati odgovarajući na pitanja i razvijajući cjelokupnu aktivnost.

Vođena pitanja

Pitanja bi trebalo da budu što jednostavnija:

  • Šta znate o...? (Napišite ime mjesta koje ste odabrali za studiju slučaja)
  • Šta ono za vas predstavlja?
  • Koja su vaša iskustva na tom mjestu?
  • Kako koristite taj prostor / Kako biste voljeli da ga koristite?
  • Koje su funkcije tog mjesta i aktivnosti koje se u njemu dešavaju, a koje su njegove razvojne mogućnosti?
  • Koje su karakteristike tog mjesta? Koje osobine tog mjesta svi pamte?
  • Na šta pomisliš kada kažem...? (Napišite ime mjesta koje ste odabrali za studiju slučaja)

Pravila

Pitanja su samo podsticajna. Učenici/ce ne moraju da odgovore na sva pitanja, već samo na ona za koja smatraju da su važna. Svaki odgovor treba da bude veoma kratak – samo jedna ključna riječ (dopušteno je da ključnu riječ prati jedan pridjev) napisana velikim slovima na stikeru, tako da svako može jasno da je vidi i pročita. Učenik/ca može da napiše najviše dva odgovora - nije važno ako više njih napiše isti odgovor.

Prije početka pravila treba ponoviti kako biste bili sigurni da su ih svi razumjeli.

Razvijanje interakcije

Dok učenici/ce pišu, nastavnik/ca u lijevom uglu velikog lista papira zapisuje riječ „iskustvo“ velikim slovima i poziva one koji su završili da ispod te riječi postave svoje stikere. Učenici/ce ustaju sa svojih mjesta i prilaze papiru, kao i jedni drugima. Na ovaj način se postepeno počinje stvarati atmosfera interakcije. Kada završe sa postavljanjem stikera, nastavnik/ca poziva sve učenike/ce da priđu papiru i naprave polukrug tako da svi mogu vidjeti šta na njemu piše. Zatim polako, jasno i bez komentara čita sve riječi sa stikera. Nakon čitanja, on/a komentariše da je značenje nekih riječi bliže osobinama prostora na koji se odnose (npr. nazivi fizičkih elemenata kao što su rijeka, planina, jezero), a zatim traži od učenika/ca da ih grupišu kako bi dobili podgrupe po važnosti.

Od podgrupa do ključnih riječi i opštih vrijednosti prostora

Nakon grupisanja stikera, nastavnik/ca poziva učenike/ce da pronađu ključne riječi koje bolje definišu opšte značenje na koje se odnosi svaka podgrupa. U ovom procesu potrebna je diskusija među učenicima/ama. Zato im nastavnik/ca ili nastavnici/ce moraju dati vremena da razmijene ideje, pomažući im da se fokusiraju na pojmove koji su im potrebni. U međuvremenu, nastavnik/ca piše velikim slovima „vrijednosti prostora“ u desnom uglu lista. Kada se postigne dogovor o nekoj ključnoj riječi (vjerovatno će ih biti više od jedne), ona se piše na stikeru druge boje i postavlja ispod podgrupe na koju se odnosi (npr. „geografska morfologija“ može da stoji pored naziva fizičkih elemenata).

Sljedeći korak je preformulisanje ključnih riječi u opšte vrijednosti prostora koje karakterišu studiju slučaja. I ovaj proces zahtijeva diskusiju, pa se rješenja mogu smjenjivati dok se ne postigne konačan dogovor, a nazivi vrijednosti prostora se pišu na stikeru i postavljaju pored prethodnih (npr. „značajno prisustvo prirodnih i fizičkih karakterističnih osobina“ može da bude napisano pored „geografska morfologija“ i naziva fizičkih elemenata).

Domaći zadatak

Po završetku sesije brainstorming i definisanja opštih vrijednosti prostora, nastavnici/ce mogu tražiti da učenici/ce za domaći zadatak realizuju sljedeće aktivnosti: da napišu „biografiju“ mjesta tako što će razgovarati sa rođacima ili stanovnicima tog mjesta; da opišu transformaciju tog mjesta na osnovu starih fotografija; da sakupe „hroniku življenja“ tako što će koristiti novinske članke.