Konceptualno mapiranje

Konceptualne mape se koriste za istraživanje i naglašavanje odnosa između pojmova. Zasnovane su na teoriji konstruktivizma prema kojoj je učenik taj koji stvara znanje. Proces mapiranja se odnosi na apstraktne mentalne forme razvijene u namjeri da "daju oblik" novo uočenim konceptima (ili objekat), da bi im dale smisao i da bi ih uključili u postojeći konceptualni okvir. Konceptualne mape predstavljaju grafički prikaz apstraktnih formi. Međutim, čak i prije formiranja koncepta i stvaranja koncepta mape, ljudski um prvo "oblikuje šemu" iz iskustva, osmišljavanjem i sagledavanja slike vidljivog svijeta i odnosa među njima. Ovaj proces je poznat kao perceptualno mapiranje. (Novak i Govin , 1984).

Koncept mapiranja promoviše metakognitivne vještine u odnosu na razumijevanje same prirode i procesa ljudskog učenja. Približava učenicima tehnike koje su vrlo slične njihovom procesu razmišljanja. Drugim riječima, oni unapređuju način razmišljanja, uče kako da uče, razmatraju činjenice koje doprinose suštinskom učenju, kritički razmišljaju i djeluju.

Proces mapiranje se ogleda u "konceptu karte", šematski prikaz koji određuje odnose između pojmova vezanih za nastavni predmet. Drugim riječima, konceptualna mapa predstavlja "utisak" pojmova zamišljenih, obrađenih i razvijenih od strane pojedinca i u isto vrijeme, olakšava shvatanje procesa u relativno kratkom vremenskom roku. Koncept mape se koriste u ESD kao nastavno sredstvo prilikom istraživanja početne percepcije (predrasudama) i da iznese sadašnje rezultate kvalitativnih istraživanja od interesa i svijest o životnoj sredini. Implementacija konceptualnog mapiranja može se kombinovati sa drugim metodima posebno na početku aktivnosti kada učenici istražujući ideje o datoj temi. Na kraju programa može se koristiti za reflekciju i evaluaciju.

Jednostavan način za jednog nastavnika ESD da uvede ideju mapiranja pojmova je da koristi analogiju "ostrva - mostovi": Pojmovi odgovaraju "ostrvima" dok vezne riječi odgovaraju"mostovima".

Od učesnika se može tražiti da dovrše djelimično izgradjena mapiranja radi vježbe. Početne mape ne mogu biti zadovoljavajuće, jer one imaju tendenciju da povežu većinu pojmova pomoću linearnog niza ili grupisanja pojmova na jednoj strani mape. Generalno, zadovoljavajući broj pojmova u mapi je između 7 i 10. Mape su takođe koristan nastavni materijal koji identifikuje zablude učenika što se može uočiti bilo kroz neadekvatne veze između pojmova koji stvaraju lažnu tvrdnju ili putem tvrdnji u kojima nedostaje osnovna ideja spajanja dva pojma ili putem nelogičnih povezivanja između pojmova (Novak & Gowin, 1984).

Generalno govoreći, pozicioniranje pojmova i veze između njih koje dovode do logičke tvrdnje, ili drugim riječima povezivanje dijelova mape korištenjem različitih grupa pojmova je ono što stvara kriterijume za uspješnu izgradnju mape. Upoređivanje mapa različitih grupa omogućava učesnicima da sagledaju zajedničke stimulanse i ciljeve koji mogu proizvesti različite oblike mapa. Kroz razmjenu ideja, učenici mogu odlučiti o konačnoj zajedničkoj mapi. Priprema prezentacija i diskusija mapa pomaže učenicima obradu znanja i vještina, kao i sposobnosti obrade procesa i korištenja vlastitih ideja.

Definisanje i posebnih koncepata

Nastavnik može započeti predstavljanjem kratkog teksta u vezi sa pitanjima koje treba proučavati, bogatog pojmovima i značenjima. On traži od učesnika da pročitaju tekst i zabilježe ključne koncepte za razumijevanje. Koncepti mogu nastati kao rezultat brainstorming-a, npr iz vizualnog materijalima, fotografija ili novinskih članaka. Alternativno, nastavnik može početi u fazi 2, obezbjedjujući sve ključne riječi.

Od generalnog do specifičnog koncepta

Koristeći koncepte postavljene u prethodnoj fazi, učenici ih rangiraju zajedno sa nastavnikom od najopštijih, ili središnjih koncepata do najspecifičnijih. Poslednje su riječi koje izražavaju specifične koncepte u odnosu na ove središnje pojmove. Učenici razvrstavaju koncepte po nivoima, počevši od središnjih koji su navedeni u prvoj fazi.

Crtanje mape i povezivanje

Da bi postavili logične tvrdnje, koncepti zabilježeni u prethodnoj fazi moraju biti spojeni pomoću riječi za povezivanje. Smjer strelice povezanih koncepata je vrlo koristan. On pokazuje smjer u kojem tvrdnju treba čitati i shodno tome, kako je odnos između koncepata razvijen. Riječi iznad svake veze bi trebalo biti što manje, a po mogućnosti trebali bi biti glagoli.

Povezivanje

Učesnici pokušavaju tražiti interkonekcije - ne samo veze između koncepata na uzastopnim nivoima, već između koncepata na različitim dijelovima mape (dijametralno)

Predstavljanje i ponovno crtanje mape

Učenici crtaju mape u malim grupama, a zatim ih predstavljaju ostalim grupama, predstavljajući svoje argumente. Nakon rasprave i promišljanja, moguća je potreba da se izmjene neki djelovi ili da se ponovo nacrta njihova mapa.

Na temelju teksta npr novinski članak ili fotografija ekosistema, učesnici bilježe ključne pojmove. Na primjer: ekosisitemi, površinske zone, biotski i abiotski faktori, staništa, vrste flore i faune, naselje, itd. Više specifični pojmovi koji se odnose na opšti pojam "Ekosistema" su: na primjer zemljište, biljke, životinje, insekti, klima, menadžment, ribarstvo, vodiči, poljoprivreda, ekoturizam,

Nakon što učenici provježbaju koncept "ekosistema" sa nastavnikom pomoću konceptualne mape, nastavljaju crtanje mape za koncept "zaštićenog područja. Važno je napomenuti da poredjenje grupnih mapa omogućava učenicima da shvate činjenicu da imajući zajednički početak, stimulanse i ciljeve koji ezultiraju različitim mapama. Kroz razmjenu argumenata oni mogu doći do konačne zajedničke konceptualne mape. Prezentacija i rasprava stvaraju različite mape razvijajući meta-kognitivne sposobnosti: učenici obradjuju i bave se svojim idejama, oni komuniciraju, prihvataju li reformišu stvari, usvajaju i prilagodjavaju ideje drugih, uključujući ih u svoj konceptualni okvir.

/ 187

Otkrijte globalne veze pomoću klupka konca

Počnite sa brainstormmingom da bi ste identifikovali današnje probleme globalnih razmjera, gledano sa stanovišta učenika. Na kraju aktivnosti učenici na papiru prepoznaju sljedeće probleme poput npr. prekomjerna potrošnja, klimatske promjene, siromaštvo, gradove, ljudska prava, mir, medije, probleme sa energijom pravima manjina, itd.

Učenke treba podijeliti u male grupe i svaka grupa treba da razmatra jedan globalni problem. Jedna grupa odmota malo konca i da klupko drugoj grupi, a zatim obrazlaže kako su povezana dva problema npr. kako u uslovima ekstremnog siromaštva, djeca rade kao podrška svojoj porodici, zbog čega ostaju nepismeni. Kako konflikt može biti spojen sa diskriminacijom, na temelju vjerskih uvjerenja ili etničke pripadnosti. Postupak je ponovljen odmotavanjem klupka konca od jedne do druge grupe, i na kraju je formirana mreža, koja pokazuje kako su svi problemi povezani. Što se događa u ovoj vježbi, ako neko (ili svi) počinju se rastežu konac? Kako nam razumijevanje povezivanja pomaže da dobijemo rješenja za ove probleme?